Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac

Poster for documantary film: Stepinac – Cardinal and his Conscience

On the occasion of the 60th anniversary of the death of Blessed Cardinal Alojzije Stepinac, the Croatian Catholic University and Interfilm held at the Croatian National Theatre in Zagreb on Saturday, February 8, the premiere of the new documentary film “Stepinac: The Cardinal and His Conscience”, authored by Croatia’s acclaimed writer, journalist, screenplay writer and its director Visnja Staresina.

Reportedly, Staresina has been preparing for the film for ten years. Her aim is said to have been to avoid the way Cardinal Stepinac has so far been portrayed through the Croatian-Serbian disagreements, in which the Serbian propaganda machine had constantly insisted on painting Cardinal Stepinac as a Ustashe collaborator despite the fact that post-2000 historical research, when Yugoslav Archives were open to researchers in Croatia, prove beyond any doubt that Stepinac in fact rescued many persecuted Jews. Of particular note are most thorough historical research findings by USA historian dr. Esther Gitman.

“When I started working on the film, I was surprised at the way in which Alojzije Stepinac was perceived out there. For example, my reference was the American media out there, and I tried to make sure that the participants in the film are the people who are not part of this existing paradigm,” said Staresina last week.

In this new documentary, Stepinac’s involvement in rescuing Jews during WWII is enveloped in the story of Renata, a girl whose entire family disappeared in the Holocaust during WWWII in Croatia. She emigrated to Israel in 1952 and decided to forget everything. The film reconstructs and follows the rescue of Renata Bauer.

In this documentary film “I let him (Stepinac) speak through his sermons, through his letters, through his spiritual testament, where you see him condemning racism since 1937, not 1942 or ’43. New York Times, articles published by the Jewish News Agency in 1943, which mention sermons from the Archbishop of Zagreb. It wasn’t very simple to say these things at the time, and it wasn’t easy to become news in the New York Times,” Staresina comments on her film.

This documentary film has been translated into English so that it can reach more people throughout the world, and the aim of its author is to get as many people as possible to know the truth about Cardinal Stepinac.

Croatian National Theatre Zagreb
Premiere of film “Stepinac – Cardinal and his Conscience”
Photo: Pixsell

Among other things, the film “Stepinac: Cardinal and His Conscience” reveals how Stepinac, as a human being, a man and Archbishop of Zagreb, faced and dealt with the greatest challenges of the 20th century. For Alojzije Stepinac that challenge was, undoubtedly, how to execute good deeds and save as many persecuted people from sure death as possible. This indeed was no easy task in the madness of a vicious war where the fight for independence (of Croatia) and the fight against that independence (to retain Yugoslav federation of states) took the nation into often dark pursuits for victory (as all wars do), regardless of whose that victory may surface as the outcome of the war. The film delves into the challenge of talking about the global and universal significance of Stepinac’s work; it explores the reasons why his character and the works that accompany him are not globally accepted and grounded on the truth to this day.

Apart from emphasising the relevance of Stepinac’s exemplary actions and morality, which contain messages that are applicable universally to this day, this documentary film, filled with Stepinac’s courageous and righteous actions despite fatal adversities, fits so aptly into the story of Croatia within the 20th century Europe.

Stepinac’s personal involvement in organising the rescue of Jews during WWII Croatia is presented in this documentary film through interviews with historians, researchers, as well as through personal testimonies of Holocaust survivors and their descendants; likewise, through testimonies of descendants of families who participated in these WWII rescue operations.

At the film’s premiere, its director and screenwriter Visnja Staresina stated that her guiding idea was to make a film that would show why Stepinac was globally relevant in his time, not just at Croatian local levels. “From the moment he was elected the youngest bishop in the world, through his anti-racist sermons reaching out from conquered Europe, from the Independent State of Croatia to the free world as a rarity, through the trials that made him globally known and the condemnation of the trials that provoked major protests from New York to Chicago and Dublin seeking his release. Finally, at the time of his death, leading commentators wondered what would happen between the Church and the communist regimes now,” said Staresina.

Cardinal Josip Bozanic (C) dr Zeljko Tanjic (R)
Photo: Pixsell

The Catholic University of Croatia in Zagreb joined this documentary film project primarily because Blessed Cardinal Stepinac, in addition to being an important church and historical figure, is also the patron saint of that University. Since its founding in 2006 the University has been involved in various ways with view to making the truth about blessed Stepinac known worldwide. Many public lectures have been given about him, students had opportunities to study the character and work of Blessed Stepinac through elective subjects, and professors participated in various conferences and scientific conferences. The Croatian Catholic University, together with the Archdiocese of Zagreb in 2016, organised a scientific conference attended by historians from Croatia and Serbia, and a large collection of papers on the Blessed Archbishop Stepinac and the Serbs in Croatia in the Context of World War II and Post-War was published. Together with the publishing house Christian Contemporaneity (Kršćanska sadašnjost), the University also published a book by Dr. Esther Gitman, “Alojzije Stepinac – Pillar of human rights” (2019).

“We are convinced that with the image, the word and the new testimonies presented in this film about blessed Alojzije will once again show the greatness of a man who, in the difficult years of Croatian and European history, was faithful to his call, resolutely and courageously, advocating especially for the endangered, led the Zagreb Church. To those who had not met him the film will give the opportunity to do so and encourage them to reflect upon his person. And also, for those who disagree with us the film gives the opportunity to evaluate his work and gives another documented insight into his life and work,” said at the premiere the Croatian Catholic University Rector Dr. Zeljko Tanjic.

Visnja Staresina (C) Esther Gitman (CR)
at the premiere of film: Stepinac – Cardinal and his Conscience
Photo: ika.hkm.hr

The wheels of justice turn slowly, but grind exceedingly fine. Have you ever heard that quote? It’s actually a paraphrase of an ancient Greek proverb. The Greek biographer Plutarch referred to this proverb in the first century A.D. when he made the following complaint. He said: “Thus, I do not see what use there is in those mills of the gods said to grind so late as to render punishment hard to be recognised, and to make wickedness fearless.”

One of Henry Wadsworth Longfellow‘s translations was a 17th century poem, ‘Retribution,’ by Friedrich Von Logau: “Though the mills of God grind slowly, yet they grind exceeding small; Though with patience he stands waiting, with exactness grinds he all.”

The analogy I venture to bring here is related to the fact that even though ample evidence of Alojzije Stepinac’s good deeds in rescuing Jews and other persecuted people during WWII those to whose advantage it is to continue suppressing this truth and continue promoting the Serb-led (or communist Yugoslavia-led) fabrications about his collaboration with the Nazi’s are not likely to abandon their wicked ways any time soon. Why? Well, to bring out the obvious, it is of political advantage to them to continue walking in dark corridors where truth has no chance of being illuminated. And so, regretfully, instead of turning in the right direction, the wheels of justice for blessed Alojzije Stepinac on the international level have mainly been turning in the other direction, grinding out stones that become even coarser. That has sadly been the power of politics and political interests.

The problem is that political interference which has had a devastating effect on the truth ever since the trumped-up charges against Stepinac by Yugoslavia’s communist regime in 1945 continues in many ways. The communist Yugoslavia totalitarian regime ensured that the willingness and ability to investigate injustice and corruption that would show the communists up as liars and falsifiers of history was suffocated and incapacitated. This went on until 1990’s when Croatia broke away from Yugoslavia and only since then were all researchers able to access the archives and the truth. But even when a significant mass of that truth was found to not resemble the truth communists were peddling for decades, that illuminated real truth continued to be treated with some scepticism and avoidance by even the politicians in power in Croatia, majority of whom belonged to the communist echelons of former Yugoslavia! Such cold and apparently dismissive reception of the truth, which in fact redeems Alojzije Stepinac from all the communist trumped-up charges, from all the false accusations regarding his deeds or “omissions” during WWII, is in fact part and parcel of what still goes on in Croatia: corruption and fraud perpetrated by well-connected politicians and by their allies and like-minded persons in the country and outside it. If it weren’t like that, then even common sense tells us that the Croatian government would have long ago stood behind the clearing of Stepinac’s name through research and presentation of findings and opened up its “wallet” to support such projects. It has not done that and the presentation of truth that is of national importance (because the brush that tarnished Stepinac also tarnished the freedom-loving Croatian people) still remains within the realms of good will of people and institutions willing to back such projects financially.

Cardinal Alojzije Stepinac (inset photo of Zeljko Tanjic)
Photo: Screenshot Croatian TV

This is why this documentary film by Visnja Staresina (2020), why books by Esther Gitman (“When Courage Prevailed The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945”;  “Alojzije Stepinac – Pillar of Human Rights”) and dr. Robin Harris (“Stepinac: His Life and Times”), the documentary film “When Truth Prevails” authored by Jadranka Juresko-Kero (2011) and other many works on this subject are crucial spokes on the wheel of justice and truth not only regarding Alojzije Stepinac but also regarding Croatia during WWII and after. The wheel of justice turns in the right direction by the force of these spokes despite the political sabotage of the truth. Ina Vukic

 

 

 

 

 

 

 

Comments

  1. Connor Vlakancic says:

    Ina, This you write of Alojzije Stepinac is as you always write of excellent critical acclaim. Vaša odana Connor VlaKancic

    Like

  2. EGZORCIZAM OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAMINTERVIEW: IVAN VINKOV, SVEĆENIK EGZORCISTOPSJEDNUTOST NIJE PSIHIČKA BOLEST NEGO DEMONSKI UTJECAJ Prošle godine predstavljena je knjiga Opsjednutost i egzorcizam isusovca Ivana Vinkova, svećenika koji živi i djeluje u Beogradu, prije nekoliko mjeseci jedno vatikansko učilište uvelo je predavanja o egzorcizmu, no ostaje činjenica- pojmove demonologije, opsjednutosti i egzorcizma-obavija neobjašnjiva višestoljetna šutnja, čak […]

    OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAM — Svjedočanstva & Vjera
    Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom. Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna + U ime Boga Oca, + U ime Boga Sina, + U ime Boga Duha Svetoga, + U […]

    Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri! — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    VELJAČE- Blaženi ALOJZIJE STEPINAC, biskup i mučenik (1898.-1960.)
    Alojzije Stepinac je peto od osmero djece u poboznoj i radisnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penic. Rodio se 8. svibnja 1898.g., u selu Brezaricu u zupi Krasic, cetrdesetak km. od Zagreba.
    Krsten je slijedeceg dana na ime Alojzije Viktor. Pucku skolu zavrsio je u Krasicu, a od 1909., kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotorija pohadjao je gornjogradsku gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svecenistvo. Maturirao je 28. lipnja 1916. u skracenom skolskom roku, nakon cega je mobiliziran u austrijsku vojsku.
    Nakon sestomjesecnog casnickog tecaja u Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918.g., pao je u talijansko zarobljenistvo, odakle se kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918., a vec iduce godine u proljece 1919., bio je demobiliziran.

    U jesen 1919.g. upisao se na Agronomski fakultet Sveucilista u Zagrebu, ali ubrzo napusta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katolicke mladezi. Po zelji svoga oca neko vrijeme razmislja o zenidbi.
    Ljeti 1922.4.g., napokon se odlucuje za svecenicko zvanje. U jesen ga nadbiskup Antun Bauer salje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum, te od 1924. do 1931.g. studira u Papinskom sveucilistu Gregoriani. Zaredjen je za svecenika u Rimu, 26. listopada 1930. godine.
    Svoju Prvu mladu Misu slavio je u crkvi Santa Maria Maggiore, a uz njega je mladji kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebackoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Seper. U srpnju 1931.g. kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraca se u domovinu. U punom je jeku u tadasnjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti, da oslabi Katolicku Crkvu.
    U nadbiskupskom dvoru obavlja sluzbu ceremonijara. U nekoliko zupa bio je je krace vrijeme upravitelj, da razrijesi sporove izmedju vjernika i svecenika. U slobodno vrijeme se posvecuje karitativnom radu, te nadbiskup Bauer na njegovu incijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.

    Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934.g. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmladji biskup na svijetu s 36 godina, i nepune 4 godine svecenistva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934.g., zaredjen je za biskupa u zagrebackoj katedrali. Nadbiskup ga odmah ukljucuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
    Nakon smrti zagrebackog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937.g., preuzima izravnu upravu zagrebacke nadbiskupije, a uskoro i predsjednistvo tadasnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Kao pastir Crkve nastoji se sto cesce izravno susretati s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promice svestranu duhovnu obnovu, osobito Euharistijsku i Marijansku poboznost.
    Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te sto aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katolickoj akciji. Zalaze se za dobar katolicki tisak (pokrenuo je katolicki dnevnik “Hrvatski glas”). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma, a osniva i mnoge nove zupe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda ukljucuje u izravni pastoral gotovo sve redove i Druzbe.
    U Brezovici osniva prvi Karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.-1941.), sto je zbog rata odgodjeno, sve do proslave na Mariji Bistrici 1984. godine.

    Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemacke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Drzava Hrvatska oslonjena na sile osovine. Alojzije se u to vrijeme ne veze ni uz koju politicku stranku ili pokret. Dosljedan je u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju. Sa svom slobodom i neustrasivoscu javno osudjuje rasna, ideoloska i politicka progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima, hrabro zahtijeva postivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evandjelju, neumorno osudjuje zlocine protiv covjecanstva i sve druge nepravde.
    Odmah po donosenju rasistickih zakona, vec u travnju 1941.g., upucuje najostriji prosvjed vlastima. Spasavao je progonjene Zidove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste. Vec u prvim mjesecima nakon osnutka Hrvatske Drzave hitno intervenira i porucuje: “Po katolickom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivce, koje su drugi pocinili.” A 25. listopada 1942., u Zagrebackoj katedrali izjavljuje: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na zivot dostojan covjeka, i postupak dostojan covjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili ugladjeni Europejci, bili omrazeni Zidovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: ‘Oce nas koji jesi na nebesima!’ I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast moze nijekati?” Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao sprijeciti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatraze prijelaz – da bi taj nacin spasili zivot – prime u Katolicku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer ‘kad prodje ovo vrijeme ludila i divljastva, ostat ce u nasoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok ce se ostali, kada opasnost prodje, vratiti u svoju’.
    Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak svecenika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugrozenim Hrvatima, nego i svima drugima. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fasistickih i nacistickih progona, postao je vlastima nepocudna osoba. Hitlerov je Gestapo pripremio plan da ga ubije, a vlasti su vise puta trazile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.

    Nakon zavrsetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u citavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunisticka partija zadojena boljsevickom ideologijom, osobito militarnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je vec 17. svibnja 1945.g. uhicen, a u zatvoru je prebivao do 3. lipnja. Vec sutradan 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz tog razgovora, a osobito iz razgovora sto ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katolickoga klera u Zagrebu bilo je jasno da novi rezim hoce “Narodnu Crkvu”, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Alojzija znacilo, dirnuti u srce katolickoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani zestoki progon Crkve, koji se okomio ne samo na biskupe i svecenike nego i na vjernike.
    Razmahala se nevidjena medijska kompanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta ce kompanja potrajati s razlicitim intenzitetom, sve do povijesnog silaska komunizma s europske politicke scene.
    U rujnu 1945.g., Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde sto ih je nova vlast pocinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih gradjana.
    Uslijedio je jos bjesnjiji progon, usredotocen na zagrebackog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Pocelo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zapresicu kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da vise ne izlazi po pastirskom poslu. U sijecnju 1946., vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya cak zatrazile da ga Sveta Stolica makne iz sluzbe zagrebackog nadbiskupa.

    Nakon sve zescih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhicen 18. rujna 1946.g., te je 30. rujna izveden pred montirani politicki sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana, nego optuznica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je Svetinje, on spreman poloziti i zivot. Na temelju iznudjenih izjava i laznih svedocanstava, cak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osudjen 11. listopada 1946., na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te daljnjih 5 godina lisenja svih gradjanskih prava. 19. listopada 1946., odveden je na izdrzavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavu, gdje je bio do 5. prosinca 1951. godine.
    Bilo mu je doduse dopusteno slavljenje Mise i citanje teoloskih knjiga, ali je drzan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponizavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, sto je uvelike narusavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatocenika osudjenih na likvidaciju. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951.g., bio je premjesten na izdrzavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krasic.
    U zatocenistvu, 12. sijecnja 1953.g., imenuje ga kardinalom papa Pio XII., na sto su vlasti prekinule sve diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Alojzije nije mogao u Rim po kardinalski grimiz, a po smrti pape Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da ce se moci vratiti u domovinu, a zelio je po svaku cijenu ostati sa svojim hrvatskim ispacenim narodom.

    U zatocenistvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuce stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svecenicima i vjernicima vise od 5. 000 pisama, od kojih je sacuvano oko 700. U pismima, kao covjek zive vjere i nepokoljebive nade, te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tjesi i potice, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na sudjenju, i u cijelom zatocenistvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuzivale. Molitva za neprijatelje i prastanje svima, stalna je tema njegovih izjava i pisama, kao i triju oporuka.

    Od proljeca 1953.g. kobno su se razvijale, vec od Lepoglave, “policitemia rubra vera”, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolnicke njege, premda su lijecnici, strogo kontrolirani od rezima, cinili sve sto su mogli. Odbijao je svaku povlasticu lijecenja koja bi mogla znaciti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred rezimom, te tako pokolebati kler i druge ljude u vjernickoj izdrzljivosti. Tako su sve tezi bolovi postali dio njegova zatocenickog zivota, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.

    Blazeni Alojzije Stepinac sveto je umro 10. veljace 1960. godine, jos za vrijeme izdrzavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mucenickom rjecniku kaze “ex aerumnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali moleci za progonitelje i s Gospodinovim rijecima na usnama: “Oce, budi volja Tvoja!” Njegov krepostan zivot i mucenicku smrt Bozji je narod prepoznao i castio vec za zivota, a osobito nakon smrti, unatoc komunistickim zabranama i progonima.
    Sahranjen je u Zagrebackoj katedrali. Njegov je grob neprekidne molitve i izvor milosti.
    Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blazenim 3. listopada 1998.g. u hrvatskom nacionalnm marijanskom svetistu u Mariji Bistrici. Mjestu, u kojem je nas kardinal Alojzije za zivota i pastoralnog rada, ostavio svoje srce svojoj Majci Mariji, Kraljici Neba i zemlje.

    IME je franackog porijekla i znaci: SLAVAN U BITKI.
    ZASTITNIK je: PROGONJENIH, ZATVORENIKA, BOLESNIKA.
    ZASTITNIK je i: grada ZAGREBA i cijele HRVARSKE

    MOLITVA U CAST BL. ALOJZIJA STEPINCA, BISKUPA I MUCENIKA

    Gospodine, Boze nas,
    Ti si blazenom Alojziju Stepincu dao milost cvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za Njega, sve do mucenicke smrti.
    Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk
    da bismo ljubili Krista, kako Ga je Alojzije ljubio
    i sluziti Crkvi, kako joj je Alojzije sluzio
    sve do darivanja vlastitog zivota za nju.
    Njegova ziva vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi, neka nas ucvrste u borbama zivota na putu vjecnoga spasenja.
    Po njegovu zagovoru udijeli milost Svoga blagoslova nasim biskupima, svecenicima, redovnicima i redovnicama, svecenickim i redovnickim pripravnicima, nasim obiteljima,
    da budu cvrste u vjeri i blagoslovljene novim i brojnim zivotima.
    Gospodine, budi utjeha svim starijim osobama te pomoc bolesnicima i patnicima.
    Oceve i majke, djecu i mlade ocuvaj od unutarnjih i vanjskih tijela.
    Udijeli milost svecenickih i redovnickih zvanja nasoj zupi, nasoj biskupiji i Crkvi u Hrvata.
    Po njegovu zagovoru udijeli mi milost ……………..
    Po Kristu Gospodinu nasemu. Amen.
    Oce nas…. Zdravo Marijo……. Sveta Marijo…..Slava Ocu……

    Ponedjeljak, 10. 02. 2020.

    Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
    Spomendan

    ČITANJA:
    od dana: 1Kr 8, 1-7.9-13; Ps 132, 6-10; Mk 6, 53-56

    BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
    crvena

    IMENDANI:
    Alojzije, Vilim, Vjekoslav, Vijeko

    Prvo čitanje:

    1Kr 8, 1-7.9-13

    Donesoše Kovčeg saveza u Svetinju nad svetinjama, i oblak ispuni Dom Gospodnji.

    Čitanje Prve knjige o Kraljevima

    U one dane: Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Gospodnjeg iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg. Prenesoše Kovčeg Gospodnji i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. Svećenici donesoše Kovčeg saveza Gospodnjeg na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila keruba. Kerubi su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg, i zaklanjahu odozgor Kovčeg i njegove motke.
    U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Gospodin sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta.
    A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Gospodnji, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji! Tada reče Salomon:
    »Gospodine, ti odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek.«
    Riječ Gospodnja.
    Otpjevni psalam:

    Ps 132, 6-10

    Pripjev:

    Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu!

    Eto, čusmo za nj u Efrati,
    nađosmo ga u Poljima jaarskim.
    Uđimo u stan njegov,
    pred podnožje mu padnimo!

    »Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu,
    ti i Kovčeg sile tvoje.
    Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost,
    pobožnici tvoji nek radosno kliču!
    Poradi Davida, sluge svojega,
    ne odbij lica pomazanika svoga!«

    Evanđelje:

    Mk 6, 53-56

    Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

    Čitanje svetog Evanđelja po Marku

    U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
    Riječ Gospodnja.
    Ova čitanja se prenose s hilp.hr

    Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri!
    Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom.

    Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna

    U ime Boga Oca,
    U ime Boga Sina,
    U ime Boga Duha Svetoga,
    U IME Isusa Krista
    Jedinoga Gospodara i Spasitelja našega,
    U ime Preblažene Djevice Marije Njegove i naše Majke: zapovijedam ti, Sotono, i svaki oholi lakomi i bludni duše, duše srdžbe, mržnje i svake zle volje; duše tjeskobe, straha, malodušnosti i očaja; duše laži, prijevare, zavisti i ljubomore i svakog drugog zla, da odstupiš od mene ( od ove kuće, od moje obitelji, od ovog skupa, od ove zajednice, od moje župe, od moje biskupije, od moga naroda, od te i te (ime osobe) osobe, od cijeloga svijeta itd…) I dadeš mjesto Duhu Svetom Utješitelju! Te križajući s Križem + na sve četiri strane):
    EVO KRIŽA GOSPODNJEGA, BJEŽITE STRANKE PROTIVNIKOVE, POBIJEDIO JE LAV IZ PLEMENA JUDINA, KORIJEN DAVIDOV, ALELUJA! (I poljubi Križ!)

    05. NKG – PONEDJELJAK – SREDNJI ČAS – BL. ALOJZIJE STEPINAC
    Objavljeno 10 velj. 2020 autor Administrator

    V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
    05. NKG – BL. ALOJZIJE STEPINAC, Spomendan

    SREDNJI ČAS

    R. Bože u pomoć mi priteci.
    O. Gospodine pohiti da mi pomogneš.

    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku,
    tako i sada i vazda
    i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

    TREĆI ČAS HIMAN

    O Duše, koji s Ocem si
    I Sinom Gospod jedini,
    Nastani blag se u nama
    I duše naše napuni!

    Naš um i srce, jezik nam
    Neka svom te moći uzdiže,
    Neka plamti ljubav ognjena
    I žar nam bližnje užiže.

    Daj Oca da upoznamo
    I Krista, Sina njegova,
    I u te, Duha njihova,
    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    ili

    Red stalan dneva držeći
    Svim srcem sada molimo
    O trećem času današnjem
    Na slavu Trojstva blaženog.

    Da stanom Duha Presvetog,
    Kog apostoli nekada
    U ovo doba primiše,
    Mi sad i uvijek budemo.

    Jer tog se reda držeći
    Nebeskog Tvorac Kraljevstva
    Sve sjajem je ukrasio
    Za nagradu nam vječitu.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    ŠESTI ČAS HIMAN

    O Bože silan, istinit,
    Što vladaš redom svemirskim,
    Što jutro puniš blistanjem
    A podne ognjem plamenim.

    Ugasi plamen razdora,
    Utišaj vatru požudâ,
    Pokloni zdravlje tjelesno
    I pravi pokoj srdaca!

    Podijeli, Oče milostiv,
    I Sine jednak Ocu svom,
    Što s njim i s Duhom Presvetim
    U kraju vladaš vječitom. Amen.

    ili

    Gle, šesti čas je došao:
    Na molitvu nas poziva
    Da žarkim duhom prožeti
    Nebeskog tvorca slavimo.

    Jer sad se svima vjernima
    Po snazi križa presvetog
    I žrtvom svetog Jaganjca
    Spas, slava višnja dariva.

    Od njenog sjaja blistavog
    I samo podne mračno je.
    Svim srcem stoga primimo
    Dar silne Božje svjetlosti.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    DEVETI ČAS HIMAN

    O Stvorče, štono držiš sve,
    U sebi što se ne mijenjaš,
    A vrijeme trena svakoga
    Sunčanim hodom obnavljaš:

    Daj svjetlosti nam uvečer
    Da život nam ne propada,
    Već sretnu smrt nam nagradi
    Nebeska slava vječita.

    Podijeli, Oče milostiv,
    I Sine jednak Ocu svom,
    Što s njim i s Duhom Presvetim
    U kraju vladaš vječitom. Amen.

    ili

    Dob dana srednja uminu
    Po volji svetoj Gospodnjoj,
    Sad uskliknimo pobožno
    Jedinstvu, Trojstvu presvetom!

    U srcu čistom nosimo
    Otajstvo Božje blaženo
    Što Petar nam ga predade
    Kao znak i zalog spasenja.

    Iz duše, braćo, pjevajmo
    Kao apostoli nekada
    Da mladice još nejake
    Porastu snagom Kristovom.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    1^ Antifona
    Zakon Gospodinov srce sladi
    i oči prosvjetljuje.

    PSALAM 19 (18 B). Hvalospjev Bogu, učitelju Zakona
    Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt 5, 48)

    Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; *
    pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje –
    neuka uči;
    prava je naredba Gospodnja – srce sladi; *
    čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;

    neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda; *
    istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,
    dragocjeniji od zlata, zlata čistoga, *
    slađi od meda, meda samotoka.

    Sluga tvoj pomno na njih pazi, *
    vrlo brižno on ih čuva.
    Ali tko propuste svoje da zapazi? *
    Od potajnih grijeha očisti me!
    Od oholosti čuvaj slugu svoga *
    da mnome ne zavlada.

    Tad ću biti neokaljan, *
    čist od grijeha velikoga.
    Riječi ti usta mojih omiljele *
    i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
    Gospodine, hridi moja, *
    Otkupitelju moj!

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    1^ Antifona
    Zakon Gospodinov srce sladi
    i oči prosvjetljuje.

    2^ Antifona
    Gospodin ustaje
    i sudi narodima u pravdi.

    PSALAM 7, 1-10 (I) Molitva progonjena pravednika
    Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)

    Gospodine, Bože moj, tebi se utječem, *
    od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
    da mi dušu ne zgrabe kao lav *
    što razdire, a nema tko da izbavi.

    Gospodine, Bože moj, ako to učinih, *
    ako je nepravda na rukama mojim,
    ako zlom uzvratih prijatelju, *
    ili oplijenih nepravedna tužitelja:
    neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, †
    neka mi život u zemlju satre *
    i jetru u prašinu baci.

    Ustani, Gospodine, u svom gnjevu, †
    digni se na bijes tlačitelja mojih. *
    Probudi se! Sud mi sazovi!
    Neka te okruži skupština naroda, *
    nad njom sjedni visoko!

    Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj *
    i po nevinosti koja je u meni.
    Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti, *
    pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    Gospodin ustaje
    i sudi narodima u pravdi.

    3^ Antifona
    Bog je pravedan i jak sudac
    koji spasava čestita srca.

    PSALAM 7, 11-18 (II) Molitva progonjena pravednika
    Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)

    Meni je štit Bog *
    koji spasava čestita srca.
    Bog je pravedan sudac, *
    on povazdan prijeti:
    ako se ne obrate, mač će naoštriti, *
    luk će svoj zapet i pravo smjerit.
    Spremit će za njih smrtonosno oružje, *
    strijele će svoje užariti.

    Eto, zlotvor zače nepravdu, †
    otrudnje pakošću *
    i podlost rodi.
    Iskopa jamu i prodube; *
    sam u jamu svoju pade!
    Pakost će njegova pasti njemu na glavu, *
    njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.
    A ja ću hvaliti Gospodina zbog pravde njegove *
    i pjevat ću imenu Gospodina višnjega.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Bog je pravedan i jak sudac
    koji spasava čestita srca.

    DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS

    TREĆI ČAS Kratko čitanje 1 Pt 6, 10-11
    Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

    R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
    O. I vijenac postavi na glavu njegovu.

    Molitva
    Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.

    ŠESTI ČAS Kratko čitanje Jak 1. 12
    Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

    R. U Boga se uzdam.
    O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.

    Molitva
    Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.

    DEVETI ČAS Kratko čitanje Mudr 3,1-2. 3
    Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.

    R. Vraćat će se s pjesmom.
    O. Noseći snoplje svoje.

    Molitva
    Bože, ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost da gori pravom božanskom ljubavlju i vjerom koja pobjeđuje svijet te ga pridružio svetim biskupima. Daj da i mi po njegovu zagovoru ustrajemo u vjeri i ljubavi te budemo dionici njegove slave. Po Gospodinu. Amen.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina..
    O. Bogu hvala.

    TREĆI ČAS KRATKO ČITANJE (1 Pt 6, 10-11)

    Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

    R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
    O. I vijenac postavi na glavu njegovu.

    ŠESTI ČAS KRATKO ČITANJE (Jak 1. 12)

    Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vi¬jenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

    R. U Boga se uzdam.
    O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.

    DEVETI ČAS KRATKO ČITANJE (Mudr 3,1-2. 3)

    Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.

    R. Vraćat će se s pjesmom.
    O. Noseći snoplje svoje.

    Molitva

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina..
    O. Bogu hvala.

    Like

  3. REBLOG BLAGOSLOV !
    On the occasion of the 60th anniversary of the death of Blessed Cardinal Alojzije Stepinac, the Croatian Catholic University and Interfilm held at the Croatian National Theatre in Zagreb on Saturday, February 8, the premiere of the new documentary film “Stepinac: The Cardinal and His Conscience”, authored by Croatia’s acclaimed writer, journalist, screenplay writer and […]

    Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future
    EGZORCIZAM OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAMINTERVIEW: IVAN VINKOV, SVEĆENIK EGZORCISTOPSJEDNUTOST NIJE PSIHIČKA BOLEST NEGO DEMONSKI UTJECAJ Prošle godine predstavljena je knjiga Opsjednutost i egzorcizam isusovca Ivana Vinkova, svećenika koji živi i djeluje u Beogradu, prije nekoliko mjeseci jedno vatikansko učilište uvelo je predavanja o egzorcizmu, no ostaje činjenica- pojmove demonologije, opsjednutosti i egzorcizma-obavija neobjašnjiva višestoljetna šutnja, čak […]

    OPSJEDNUTOST I EGZORCIZAM — Svjedočanstva & Vjera
    Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom. Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna + U ime Boga Oca, + U ime Boga Sina, + U ime Boga Duha Svetoga, + U […]

    Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri! — ŽUPA ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI
    VELJAČE- Blaženi ALOJZIJE STEPINAC, biskup i mučenik (1898.-1960.)
    Alojzije Stepinac je peto od osmero djece u poboznoj i radisnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penic. Rodio se 8. svibnja 1898.g., u selu Brezaricu u zupi Krasic, cetrdesetak km. od Zagreba.
    Krsten je slijedeceg dana na ime Alojzije Viktor. Pucku skolu zavrsio je u Krasicu, a od 1909., kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotorija pohadjao je gornjogradsku gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svecenistvo. Maturirao je 28. lipnja 1916. u skracenom skolskom roku, nakon cega je mobiliziran u austrijsku vojsku.
    Nakon sestomjesecnog casnickog tecaja u Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918.g., pao je u talijansko zarobljenistvo, odakle se kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918., a vec iduce godine u proljece 1919., bio je demobiliziran.

    U jesen 1919.g. upisao se na Agronomski fakultet Sveucilista u Zagrebu, ali ubrzo napusta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katolicke mladezi. Po zelji svoga oca neko vrijeme razmislja o zenidbi.
    Ljeti 1922.4.g., napokon se odlucuje za svecenicko zvanje. U jesen ga nadbiskup Antun Bauer salje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum, te od 1924. do 1931.g. studira u Papinskom sveucilistu Gregoriani. Zaredjen je za svecenika u Rimu, 26. listopada 1930. godine.
    Svoju Prvu mladu Misu slavio je u crkvi Santa Maria Maggiore, a uz njega je mladji kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebackoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Seper. U srpnju 1931.g. kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraca se u domovinu. U punom je jeku u tadasnjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti, da oslabi Katolicku Crkvu.
    U nadbiskupskom dvoru obavlja sluzbu ceremonijara. U nekoliko zupa bio je je krace vrijeme upravitelj, da razrijesi sporove izmedju vjernika i svecenika. U slobodno vrijeme se posvecuje karitativnom radu, te nadbiskup Bauer na njegovu incijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.

    Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934.g. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmladji biskup na svijetu s 36 godina, i nepune 4 godine svecenistva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934.g., zaredjen je za biskupa u zagrebackoj katedrali. Nadbiskup ga odmah ukljucuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
    Nakon smrti zagrebackog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937.g., preuzima izravnu upravu zagrebacke nadbiskupije, a uskoro i predsjednistvo tadasnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Kao pastir Crkve nastoji se sto cesce izravno susretati s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promice svestranu duhovnu obnovu, osobito Euharistijsku i Marijansku poboznost.
    Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te sto aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katolickoj akciji. Zalaze se za dobar katolicki tisak (pokrenuo je katolicki dnevnik “Hrvatski glas”). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma, a osniva i mnoge nove zupe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda ukljucuje u izravni pastoral gotovo sve redove i Druzbe.
    U Brezovici osniva prvi Karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.-1941.), sto je zbog rata odgodjeno, sve do proslave na Mariji Bistrici 1984. godine.

    Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemacke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Drzava Hrvatska oslonjena na sile osovine. Alojzije se u to vrijeme ne veze ni uz koju politicku stranku ili pokret. Dosljedan je u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju. Sa svom slobodom i neustrasivoscu javno osudjuje rasna, ideoloska i politicka progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima, hrabro zahtijeva postivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evandjelju, neumorno osudjuje zlocine protiv covjecanstva i sve druge nepravde.
    Odmah po donosenju rasistickih zakona, vec u travnju 1941.g., upucuje najostriji prosvjed vlastima. Spasavao je progonjene Zidove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste. Vec u prvim mjesecima nakon osnutka Hrvatske Drzave hitno intervenira i porucuje: “Po katolickom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivce, koje su drugi pocinili.” A 25. listopada 1942., u Zagrebackoj katedrali izjavljuje: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na zivot dostojan covjeka, i postupak dostojan covjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili ugladjeni Europejci, bili omrazeni Zidovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: ‘Oce nas koji jesi na nebesima!’ I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast moze nijekati?” Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao sprijeciti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatraze prijelaz – da bi taj nacin spasili zivot – prime u Katolicku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer ‘kad prodje ovo vrijeme ludila i divljastva, ostat ce u nasoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok ce se ostali, kada opasnost prodje, vratiti u svoju’.
    Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak svecenika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugrozenim Hrvatima, nego i svima drugima. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fasistickih i nacistickih progona, postao je vlastima nepocudna osoba. Hitlerov je Gestapo pripremio plan da ga ubije, a vlasti su vise puta trazile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.

    Nakon zavrsetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u citavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunisticka partija zadojena boljsevickom ideologijom, osobito militarnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je vec 17. svibnja 1945.g. uhicen, a u zatvoru je prebivao do 3. lipnja. Vec sutradan 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz tog razgovora, a osobito iz razgovora sto ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katolickoga klera u Zagrebu bilo je jasno da novi rezim hoce “Narodnu Crkvu”, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Alojzija znacilo, dirnuti u srce katolickoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani zestoki progon Crkve, koji se okomio ne samo na biskupe i svecenike nego i na vjernike.
    Razmahala se nevidjena medijska kompanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta ce kompanja potrajati s razlicitim intenzitetom, sve do povijesnog silaska komunizma s europske politicke scene.
    U rujnu 1945.g., Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde sto ih je nova vlast pocinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih gradjana.
    Uslijedio je jos bjesnjiji progon, usredotocen na zagrebackog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Pocelo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zapresicu kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da vise ne izlazi po pastirskom poslu. U sijecnju 1946., vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya cak zatrazile da ga Sveta Stolica makne iz sluzbe zagrebackog nadbiskupa.

    Nakon sve zescih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhicen 18. rujna 1946.g., te je 30. rujna izveden pred montirani politicki sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana, nego optuznica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je Svetinje, on spreman poloziti i zivot. Na temelju iznudjenih izjava i laznih svedocanstava, cak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osudjen 11. listopada 1946., na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te daljnjih 5 godina lisenja svih gradjanskih prava. 19. listopada 1946., odveden je na izdrzavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavu, gdje je bio do 5. prosinca 1951. godine.
    Bilo mu je doduse dopusteno slavljenje Mise i citanje teoloskih knjiga, ali je drzan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponizavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, sto je uvelike narusavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatocenika osudjenih na likvidaciju. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951.g., bio je premjesten na izdrzavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krasic.
    U zatocenistvu, 12. sijecnja 1953.g., imenuje ga kardinalom papa Pio XII., na sto su vlasti prekinule sve diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Alojzije nije mogao u Rim po kardinalski grimiz, a po smrti pape Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da ce se moci vratiti u domovinu, a zelio je po svaku cijenu ostati sa svojim hrvatskim ispacenim narodom.

    U zatocenistvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuce stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svecenicima i vjernicima vise od 5. 000 pisama, od kojih je sacuvano oko 700. U pismima, kao covjek zive vjere i nepokoljebive nade, te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tjesi i potice, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na sudjenju, i u cijelom zatocenistvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuzivale. Molitva za neprijatelje i prastanje svima, stalna je tema njegovih izjava i pisama, kao i triju oporuka.

    Od proljeca 1953.g. kobno su se razvijale, vec od Lepoglave, “policitemia rubra vera”, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolnicke njege, premda su lijecnici, strogo kontrolirani od rezima, cinili sve sto su mogli. Odbijao je svaku povlasticu lijecenja koja bi mogla znaciti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred rezimom, te tako pokolebati kler i druge ljude u vjernickoj izdrzljivosti. Tako su sve tezi bolovi postali dio njegova zatocenickog zivota, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.

    Blazeni Alojzije Stepinac sveto je umro 10. veljace 1960. godine, jos za vrijeme izdrzavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mucenickom rjecniku kaze “ex aerumnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali moleci za progonitelje i s Gospodinovim rijecima na usnama: “Oce, budi volja Tvoja!” Njegov krepostan zivot i mucenicku smrt Bozji je narod prepoznao i castio vec za zivota, a osobito nakon smrti, unatoc komunistickim zabranama i progonima.
    Sahranjen je u Zagrebackoj katedrali. Njegov je grob neprekidne molitve i izvor milosti.
    Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blazenim 3. listopada 1998.g. u hrvatskom nacionalnm marijanskom svetistu u Mariji Bistrici. Mjestu, u kojem je nas kardinal Alojzije za zivota i pastoralnog rada, ostavio svoje srce svojoj Majci Mariji, Kraljici Neba i zemlje.

    IME je franackog porijekla i znaci: SLAVAN U BITKI.
    ZASTITNIK je: PROGONJENIH, ZATVORENIKA, BOLESNIKA.
    ZASTITNIK je i: grada ZAGREBA i cijele HRVARSKE

    MOLITVA U CAST BL. ALOJZIJA STEPINCA, BISKUPA I MUCENIKA

    Gospodine, Boze nas,
    Ti si blazenom Alojziju Stepincu dao milost cvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za Njega, sve do mucenicke smrti.
    Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk
    da bismo ljubili Krista, kako Ga je Alojzije ljubio
    i sluziti Crkvi, kako joj je Alojzije sluzio
    sve do darivanja vlastitog zivota za nju.
    Njegova ziva vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi, neka nas ucvrste u borbama zivota na putu vjecnoga spasenja.
    Po njegovu zagovoru udijeli milost Svoga blagoslova nasim biskupima, svecenicima, redovnicima i redovnicama, svecenickim i redovnickim pripravnicima, nasim obiteljima,
    da budu cvrste u vjeri i blagoslovljene novim i brojnim zivotima.
    Gospodine, budi utjeha svim starijim osobama te pomoc bolesnicima i patnicima.
    Oceve i majke, djecu i mlade ocuvaj od unutarnjih i vanjskih tijela.
    Udijeli milost svecenickih i redovnickih zvanja nasoj zupi, nasoj biskupiji i Crkvi u Hrvata.
    Po njegovu zagovoru udijeli mi milost ……………..
    Po Kristu Gospodinu nasemu. Amen.
    Oce nas…. Zdravo Marijo……. Sveta Marijo…..Slava Ocu……

    Ponedjeljak, 10. 02. 2020.

    Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
    Spomendan

    ČITANJA:
    od dana: 1Kr 8, 1-7.9-13; Ps 132, 6-10; Mk 6, 53-56

    BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
    crvena

    IMENDANI:
    Alojzije, Vilim, Vjekoslav, Vijeko

    Prvo čitanje:

    1Kr 8, 1-7.9-13

    Donesoše Kovčeg saveza u Svetinju nad svetinjama, i oblak ispuni Dom Gospodnji.

    Čitanje Prve knjige o Kraljevima

    U one dane: Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Gospodnjeg iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg. Prenesoše Kovčeg Gospodnji i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. Svećenici donesoše Kovčeg saveza Gospodnjeg na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila keruba. Kerubi su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg, i zaklanjahu odozgor Kovčeg i njegove motke.
    U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Gospodin sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta.
    A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Gospodnji, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji! Tada reče Salomon:
    »Gospodine, ti odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek.«
    Riječ Gospodnja.
    Otpjevni psalam:

    Ps 132, 6-10

    Pripjev:

    Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu!

    Eto, čusmo za nj u Efrati,
    nađosmo ga u Poljima jaarskim.
    Uđimo u stan njegov,
    pred podnožje mu padnimo!

    »Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu,
    ti i Kovčeg sile tvoje.
    Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost,
    pobožnici tvoji nek radosno kliču!
    Poradi Davida, sluge svojega,
    ne odbij lica pomazanika svoga!«

    Evanđelje:

    Mk 6, 53-56

    Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

    Čitanje svetog Evanđelja po Marku

    U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
    Riječ Gospodnja.
    Ova čitanja se prenose s hilp.hr

    Privatni egzorcizam kojeg je bl. Alojzije Stepinac molio svakog jutra i večeri!
    Ovu je molitvu kao privatni egzorcizam, molio svakog jutra i večeri, i preporučivao drugima, bl. Alojzije Stepinac, posebno župnicima, poglavarima zajednica, i s blagoslovljenim križem ruci i živom vjerom.

    Danas je u ovoj eshalaciji zla, nadasve aktualna

    U ime Boga Oca,
    U ime Boga Sina,
    U ime Boga Duha Svetoga,
    U IME Isusa Krista
    Jedinoga Gospodara i Spasitelja našega,
    U ime Preblažene Djevice Marije Njegove i naše Majke: zapovijedam ti, Sotono, i svaki oholi lakomi i bludni duše, duše srdžbe, mržnje i svake zle volje; duše tjeskobe, straha, malodušnosti i očaja; duše laži, prijevare, zavisti i ljubomore i svakog drugog zla, da odstupiš od mene ( od ove kuće, od moje obitelji, od ovog skupa, od ove zajednice, od moje župe, od moje biskupije, od moga naroda, od te i te (ime osobe) osobe, od cijeloga svijeta itd…) I dadeš mjesto Duhu Svetom Utješitelju! Te križajući s Križem + na sve četiri strane):
    EVO KRIŽA GOSPODNJEGA, BJEŽITE STRANKE PROTIVNIKOVE, POBIJEDIO JE LAV IZ PLEMENA JUDINA, KORIJEN DAVIDOV, ALELUJA! (I poljubi Križ!)

    05. NKG – PONEDJELJAK – SREDNJI ČAS – BL. ALOJZIJE STEPINAC
    Objavljeno 10 velj. 2020 autor Administrator

    V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
    05. NKG – BL. ALOJZIJE STEPINAC, Spomendan

    SREDNJI ČAS

    R. Bože u pomoć mi priteci.
    O. Gospodine pohiti da mi pomogneš.

    Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku,
    tako i sada i vazda
    i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

    TREĆI ČAS HIMAN

    O Duše, koji s Ocem si
    I Sinom Gospod jedini,
    Nastani blag se u nama
    I duše naše napuni!

    Naš um i srce, jezik nam
    Neka svom te moći uzdiže,
    Neka plamti ljubav ognjena
    I žar nam bližnje užiže.

    Daj Oca da upoznamo
    I Krista, Sina njegova,
    I u te, Duha njihova,
    Da vjerujemo sveudilj. Amen.

    ili

    Red stalan dneva držeći
    Svim srcem sada molimo
    O trećem času današnjem
    Na slavu Trojstva blaženog.

    Da stanom Duha Presvetog,
    Kog apostoli nekada
    U ovo doba primiše,
    Mi sad i uvijek budemo.

    Jer tog se reda držeći
    Nebeskog Tvorac Kraljevstva
    Sve sjajem je ukrasio
    Za nagradu nam vječitu.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    ŠESTI ČAS HIMAN

    O Bože silan, istinit,
    Što vladaš redom svemirskim,
    Što jutro puniš blistanjem
    A podne ognjem plamenim.

    Ugasi plamen razdora,
    Utišaj vatru požudâ,
    Pokloni zdravlje tjelesno
    I pravi pokoj srdaca!

    Podijeli, Oče milostiv,
    I Sine jednak Ocu svom,
    Što s njim i s Duhom Presvetim
    U kraju vladaš vječitom. Amen.

    ili

    Gle, šesti čas je došao:
    Na molitvu nas poziva
    Da žarkim duhom prožeti
    Nebeskog tvorca slavimo.

    Jer sad se svima vjernima
    Po snazi križa presvetog
    I žrtvom svetog Jaganjca
    Spas, slava višnja dariva.

    Od njenog sjaja blistavog
    I samo podne mračno je.
    Svim srcem stoga primimo
    Dar silne Božje svjetlosti.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    DEVETI ČAS HIMAN

    O Stvorče, štono držiš sve,
    U sebi što se ne mijenjaš,
    A vrijeme trena svakoga
    Sunčanim hodom obnavljaš:

    Daj svjetlosti nam uvečer
    Da život nam ne propada,
    Već sretnu smrt nam nagradi
    Nebeska slava vječita.

    Podijeli, Oče milostiv,
    I Sine jednak Ocu svom,
    Što s njim i s Duhom Presvetim
    U kraju vladaš vječitom. Amen.

    ili

    Dob dana srednja uminu
    Po volji svetoj Gospodnjoj,
    Sad uskliknimo pobožno
    Jedinstvu, Trojstvu presvetom!

    U srcu čistom nosimo
    Otajstvo Božje blaženo
    Što Petar nam ga predade
    Kao znak i zalog spasenja.

    Iz duše, braćo, pjevajmo
    Kao apostoli nekada
    Da mladice još nejake
    Porastu snagom Kristovom.

    Sva slava Ocu vječnomu
    I jedinomu Sinu mu
    Sa Tješiteljem Presvetim
    U vjekovječne vjekove. Amen.

    1^ Antifona
    Zakon Gospodinov srce sladi
    i oči prosvjetljuje.

    PSALAM 19 (18 B). Hvalospjev Bogu, učitelju Zakona
    Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt 5, 48)

    Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; *
    pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje –
    neuka uči;
    prava je naredba Gospodnja – srce sladi; *
    čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;

    neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda; *
    istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,
    dragocjeniji od zlata, zlata čistoga, *
    slađi od meda, meda samotoka.

    Sluga tvoj pomno na njih pazi, *
    vrlo brižno on ih čuva.
    Ali tko propuste svoje da zapazi? *
    Od potajnih grijeha očisti me!
    Od oholosti čuvaj slugu svoga *
    da mnome ne zavlada.

    Tad ću biti neokaljan, *
    čist od grijeha velikoga.
    Riječi ti usta mojih omiljele *
    i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
    Gospodine, hridi moja, *
    Otkupitelju moj!

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    1^ Antifona
    Zakon Gospodinov srce sladi
    i oči prosvjetljuje.

    2^ Antifona
    Gospodin ustaje
    i sudi narodima u pravdi.

    PSALAM 7, 1-10 (I) Molitva progonjena pravednika
    Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)

    Gospodine, Bože moj, tebi se utječem, *
    od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
    da mi dušu ne zgrabe kao lav *
    što razdire, a nema tko da izbavi.

    Gospodine, Bože moj, ako to učinih, *
    ako je nepravda na rukama mojim,
    ako zlom uzvratih prijatelju, *
    ili oplijenih nepravedna tužitelja:
    neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, †
    neka mi život u zemlju satre *
    i jetru u prašinu baci.

    Ustani, Gospodine, u svom gnjevu, †
    digni se na bijes tlačitelja mojih. *
    Probudi se! Sud mi sazovi!
    Neka te okruži skupština naroda, *
    nad njom sjedni visoko!

    Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj *
    i po nevinosti koja je u meni.
    Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti, *
    pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    2^ Antifona
    Gospodin ustaje
    i sudi narodima u pravdi.

    3^ Antifona
    Bog je pravedan i jak sudac
    koji spasava čestita srca.

    PSALAM 7, 11-18 (II) Molitva progonjena pravednika
    Gle, sudac stoji pred vratima” (Jk 5:9)

    Meni je štit Bog *
    koji spasava čestita srca.
    Bog je pravedan sudac, *
    on povazdan prijeti:
    ako se ne obrate, mač će naoštriti, *
    luk će svoj zapet i pravo smjerit.
    Spremit će za njih smrtonosno oružje, *
    strijele će svoje užariti.

    Eto, zlotvor zače nepravdu, †
    otrudnje pakošću *
    i podlost rodi.
    Iskopa jamu i prodube; *
    sam u jamu svoju pade!
    Pakost će njegova pasti njemu na glavu, *
    njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.
    A ja ću hvaliti Gospodina zbog pravde njegove *
    i pjevat ću imenu Gospodina višnjega.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

    3^ Antifona
    Bog je pravedan i jak sudac
    koji spasava čestita srca.

    DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS

    TREĆI ČAS Kratko čitanje 1 Pt 6, 10-11
    Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

    R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
    O. I vijenac postavi na glavu njegovu.

    Molitva
    Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.

    ŠESTI ČAS Kratko čitanje Jak 1. 12
    Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

    R. U Boga se uzdam.
    O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.

    Molitva
    Gospodine Bože, svemogući Oče, tvome smo veličanstvu podvrgnuti. Daj nam svjetlo Svetoga Duha da se, sigurni od svakog neprijatelja, trajno radujemo hvaleći tebe. Po Kristu.

    DEVETI ČAS Kratko čitanje Mudr 3,1-2. 3
    Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.

    R. Vraćat će se s pjesmom.
    O. Noseći snoplje svoje.

    Molitva
    Bože, ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost da gori pravom božanskom ljubavlju i vjerom koja pobjeđuje svijet te ga pridružio svetim biskupima. Daj da i mi po njegovu zagovoru ustrajemo u vjeri i ljubavi te budemo dionici njegove slave. Po Gospodinu. Amen.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina..
    O. Bogu hvala.

    TREĆI ČAS KRATKO ČITANJE (1 Pt 6, 10-11)

    Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

    R. Odjećom ga radosti odjenu Gospodin.
    O. I vijenac postavi na glavu njegovu.

    ŠESTI ČAS KRATKO ČITANJE (Jak 1. 12)

    Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vi¬jenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

    R. U Boga se uzdam.
    O. I neću se bojati: što mi može učiniti čovjek.

    DEVETI ČAS KRATKO ČITANJE (Mudr 3,1-2. 3)

    Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru; ali oni su u miru.

    R. Vraćat će se s pjesmom.
    O. Noseći snoplje svoje.

    Molitva

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina..
    O. Bogu hvala.

    Like

  4. It would be great to see this documentary be available through various online Catholic book and media stores here in the US. The life of Cardinal Stepinac deserves to be known on a wider scale.

    Like

Trackbacks

  1. […] Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future […]

    Like

  2. […] Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future […]

    Like

  3. […] Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future […]

    Like

  4. […] Spokes In The Wheel For Truth For Croatian Alojzije Stepinac — Croatia, the War, and the Future […]

    Like

Leave a Reply to inavukic Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Disclaimer, Terms and Conditions:

All content on “Croatia, the War, and the Future” blog is for informational purposes only. “Croatia, the War, and the Future” blog is not responsible for and expressly disclaims all liability for the interpretations and subsequent reactions of visitors or commenters either to this site or its associate Twitter account, @IVukic or its Facebook account. Comments on this website are the sole responsibility of their writers and the writer will take full responsibility, liability, and blame for any libel or litigation that results from something written in or as a direct result of something written in a comment. The nature of information provided on this website may be transitional and, therefore, accuracy, completeness, veracity, honesty, exactitude, factuality and politeness of comments are not guaranteed. This blog may contain hypertext links to other websites or webpages. “Croatia, the War, and the Future” does not control or guarantee the accuracy, relevance, timeliness or completeness of information on any other website or webpage. We do not endorse or accept any responsibility for any views expressed or products or services offered on outside sites, or the organisations sponsoring those sites, or the safety of linking to those sites. Comment Policy: Everyone is welcome and encouraged to voice their opinion regardless of identity, politics, ideology, religion or agreement with the subject in posts or other commentators. Personal or other criticism is acceptable as long as it is justified by facts, arguments or discussions of key issues. Comments that include profanity, offensive language and insults will be moderated.
%d bloggers like this: